Najljepše moje, kada riječi otrovne ubiju nježnost, slome najbolje strast bez razuma ruku pod ruku bili smo svoji i ničiji s kojom lakoćom vjerni i nevjerni zbog sujete i gluposti nismo uspjeli
Vjeruj mi, nisam namjerno svaku riječ da mogu ja bih povuko ponosni dotakli smo dno mogu da te ne volim ne i da zaboravim neoprostivo si mi dužna zbog tog
Ruku pod ruku bili smo svoji i ničiji s kojom lakoćom vjerni i nevjerni strast bez razuma moram večeras svoj bijes da potrošim još jednu u nizu umjesto tebe zagrlim zbog sujete i gluposti nismo uspjeli....
Vjeruj mi, nisam namjerno svaku riječ da mogu ja bih povuko ponosni dotakli smo dno mogu da te ne volim ne i da zaboravim neoprostivo si mi dužna zbog tog
|