Još i danas zamiriši trešnja

Još i danas zamiriši trešnja
u proljeće kao davno prije
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me već odavno nije.

Rekao sam kad poći sam mor'o
uzmite mi i kuću i njivu
samo trešnju ostavite staru
kad navratim da je vidim živu.

Što to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote.

Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš sva'ko
ne'ko baca kamen na slavuje.

Što to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote.

Nije nebo ono što nam nude
nije sunce od zlata i moći
kad bi mogli prodali bi Boga
njima ni'ko ne može pomoći.