Ni vjerovao nisam da ću se zaljubiti tako jer u životu mom srića me napuštala lako.
I u nebeskom plavetnilu tražio sam zvijezdu vodilju da osvijetli moje pute i pronađe izlaz iz ove tuge.
I u odsjaju zvijezde ugledao sam lice tvoje u kap sjećanja mašte moje.
Al´ tuga se vratila, došla iznenada prekrila sunce, zvijezde i mjesec.
I odnijela me daleko u daljinu bespućja.
Na pučini tame u samoći plovim bez vesla i idra il utjehe neke.
U jedinoj želji da zaboravim tebe moja jedina srića i tuga si ti.
Hodam gradom, ulica me zove i tražim stare, umorne prijatelje moje.
Jer u životu svakog, jedna tužna ljubav ima a što je tuga veća o njoj se lipše sniva.
Samo sam plakao ljubavi samo sam plakao vjeruj mi nedostaješ mi ti.
A zar ne vidiš ove suze na dlanu u trenucima dok plaćem ostavljaš me ti ja znam da odlazim u tamu iz koje se neću vratiti.
Samo sam plakao ljubavi samo sam plakao vjeruj mi nedostaješ mi ti.
I moja će duša tvoju pratiti i moja će ljubav tvoju tražiti nedostaješ mi ti.
|