Noćas mi ne nudi ništa, ni tvoje usne slatke k´o med, odnesi svoje stvari i svoj obraz pregažen. U meni više ničeg nema, nikom´ se ne radujem, i kad sat otkuca ponoć, novi život počinjem.
Al´ ne dam ti više ni tren da me povrijediš, dosta si ljubav gazio, i divno je vidjeti kako sad odlaziš, s tobom je sve prokleto.
Sad idi, briga me, ne kuni oči te jer one nikada nisu te varale Bog zna da nisam ja ni kurva ni svetica, al´ priznam kriva sam što sam te voljela.
Makni s lica taj svoj osmijeh, on me bolno podsjeća da su samo budale vjerne i završavaju k´o ja. i ne spominji mi prošlost ni što bilo je do sad, nakon svega oprost tražiš k´o sebični gad.
|