Jasmin Stavros rođen je 01.11.1954. godine u Splitu. Potječe iz glazbene obitelji. Pokojni otac je bio glazbenik, djed i brat su se bavili glazbom, a majka je pjevala u HNK-Split. Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenuškolu (kontrabas). Također je dvije godine išao na sate solo pjevanja kod profesorice Ristić u Splitu koja mu je impostirala glas i naučila ga tehnikama pjevanja i disanja koje su mu omogučile ovako dugu pjevačku karijeru. Od dvanaeste godine svira bubnjeve, a već sa 15 godina profesionalno svira u brojnim splitskim sastavima : Delfini, Mladi batali (današnji Magazin), grupi More. 1973. godine počinje otkrivati jazz glazbu, a od 1978. godine radi kao studijski bubnjar u Jugotonu (današnja Croatia records). Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je sa Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfrzijom, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom i brojnim drugim glazbenicima. Najveći financijski uspjeh mu je donijela pjesma Julie koju je snimio s Danijelom. 80-ih godina je otišao u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu. Prije odlaska u Ameriku svirao je 4 godine udaraljke u HNK, a dirigirali su mu : Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli, Papandopulo. Paralelno je snimao ploče i svirao u bendu Olivera Dragojevića i Meri Cetinić. Na ideju da postane pjevač došao je igrom slučajnosti 1986. godine kada je s Doris Dragović snimio duet ′′U tebe se neću zaljubiti′′ na ploči ′′Željo moja′′. Izvođač koji je trebao s Doris otpjevati suet nije došao, a preslušavši snimku Jasmin je shvatio da nije samo talentirani bubnjar nego i dobar pjevač, a kasnije će se ispostaviti i vrhunski zabavljač. Prvu ploču izdao je 1987. godine u suradnji s Rajkom Dujmićem i s Stevom Cvikićem. Ploča je prodana u preko 50 000 primjeraka, a prvi veliki koncert ima devedesete u Lisinskom. Ploča ′′Ljubio sam anđela′′ na kojoj je bio i hit Umoran, dosegnula je platinastu nakladu dok su uglavnom svi ostali albumi imali zlatnu tiražu. Kasnije su uslijedili veliki koncerti u Mariboru i Splitu na Gripama što je Stavrosa lansiralo u sam vrh glazbene scene na kojoj je poznat kao ′′Kralj zabave′′. Kritičari su mu zamjerili pjevanje zabavne glazbe jer je bio vrhunski bubnjar. Surađivao je i s diskografskom kućom Ariol u Njemačkoj od koje je dobio ponudu da radi za njih kao studijski bubnjar. I u ovom slučaju mu je obitelj bila važnija od inozemne karijere. Vraća se u domovinu gdje sa pratećom grupom Naranča odrađuje preko 1500 koncerata. Početkom rata dvije godine nije ništa snimao već se odmah orijavio u vojsku, ali kako nije imao vojnu obuku jer je odbio služiti u JNA uzeo je mikrofon u ruke i odradio preko 500 humanitarnih koncerata za podizanje morala (Osijek, Slavonski Brod, Karlovac...). Surađivao je s brojnim kompozitorima kao što su : Đorđe Novković, Nikica Kalođera, Kovačević iz grupe More. Kasnije je karijeru nastavio u suradnji s Tončijem Huljićem i Fedorom Boićem koji su uz Dujmića i Cvikića njegovi najvažniji suradnici. Osim pjevanja Jasmin Stavros je poznat i kao strastveni ribolovac i skijaš. Šest mjeseci provodi na Korčuli, a ostatak godine u Zagrebu i zaseoku Kupeč dol kod Sv.Jane. Njegov sin Milo također je vrhunski bubnjar. Bio je par godina u Grazu na jazz akademiji i par godina u Americi. Također se bavi i produciranjem, aranžiranjem, autorskim radom (komponiranjem). Napravio je remix pjesme ′′Umoran′′, autor je glazbe za pjesmu ′′Kad zbrojim dva i dva′′, a na zadnjoj pjesmi ′′Doma je Amerika′′, radio je aranžman i produkciju. Mlađi sin Krešimir se bavi trgovinom, a njegova žena Žanka dizajnom. Ona je i najzaslužnija za cjelokupni Jasminov izgled. Njegova glazbena karijera uspješno traje već 37 godina, a sudeći prema novom albumu potrajat će još i više.