Kad sam kod kuće

Rasli smo skupa, u istom kraju
uvijek si mi bio drag
tad nisam znala, da ću te vječno
tražit' u drugima.

Ostao ti si, otišla ja sam,
daleko od kuće,
al' nas uvijek vezalo nešto
sudbina, što li je.

Došlo vrijeme
da se vratim
na ramenu tvome zaspim
da mi duša bolna ozdravi.

Što će meni drugo blago
hoću što je srcu drago
nigdje nije kao što mi je
kad sam kod kuće.

Natoči vina, zapali svijeću
da nazdravimo mi
za ljubav našu
i da nas nikad ništa ne rastavi.