Znam, budna si, a neki vrag me noćas tjera da još jednu naručim I da sve što tebi kući nosim ovdje potrošim Pa neka se sruši cijeli svijet Htio bih da znaš, sve su žene oko mene blijeda kopija Najdraže na svijetu, to je moja Marija Ime to me uvijek opija I dok sviće dan tebi ovu pjesmu poklanjam
Tebi, Marija, tebi koja budna čekaš zore sama, umorna Tebi, koja voliš momka što kavane zatvara Tvoje ime neka noćas bar u pjesmi odzvanja Ulicama moga Zagreba
Žena kao ti, svaki od nas baš o takvoj sanja, mila, vjeruj mi To je ono što se tako, tako teško nalazi A tako lako izgubi I dok sviće dan tebi ovu pjesmu poklanjam
Tebi, Marija....
|