Neka nam postelja bude ležaj od kamena škoja. Tamo ćeš nevjesta biti tamo ćeš postati moja.
Neka ti haljina bude samo ta čipka od pjene U njoj ćeš nevjesta biti u njoj ćeš voljeti mene.
Odvest ću te na vjenčanje ljubavi moja. Živjeti ćeš samo za me ljubavi moja.
Odvest ću te na vjenčanje ovoga ljeta. Ruže će za tebe rasti, kamen će za tebe cvasti tamo daleko od svijeta imat ćeš dom.
Sunce nek´ po nama lije tamo daleko od ljudi. Slušat ću kako se smiješ gledat ću kako se budiš.
Neka nas tamo odnesu brodovi sudbine lude. Dalje od ovog života jer nam zbog ljubavi sude.
Odvest ću te na vjenčanje ljubavi moja. Živjeti ćeš samo za me ljubavi moja.
Odvest ću te na vjenčanje ovoga ljeta. Ruže će za tebe rasti, kamen će za tebe cvasti tamo daleko od svijeta imat ćeš dom.
|