Kad čuješ pjesmu o svom rodnom kraju

Stajala je tamo jedna kuća stara
imala je sve što stara kuća ima.
Dvorište od sunca, žlijebove od lima
gnijezda puna jutra cvrkuta i sna.

Stajala je tamo jedna kuća stara
koja iza starog nakrivljenog plota.
Tamo gdje si bila proljeće života
gdje još staro sunce iz mladosti sja.

Kad čuješ pjesmu o svom rodnom kraju
o mladosti mojoj saznati ćeš sve.
Vidjeti ćeš i kuću u sunčanom sjaju
ali neću te nikad odvesti do nje.

Kad čuješ pjesmu o svom rodnom kraju
o mladosti mojoj saznati ćeš sve.
Vidjeti ćeš i kuću u sunčanom sjaju
ali neću te nikad odvesti do nje.

Stajala je tamo jedna kuća stara
uspomene žive, sjećanja još traju.
Dvorišta su uvijek u sunčanom sjaju
ali do stare kuće izgubljen je put.

Kad čuješ pjesmu o svom rodnom kraju
o mladosti mojoj saznati ćeš sve.
Vidjeti ćeš i kuću u sunčanom sjaju
ali neću te nikad odvesti do nje.

Kad čuješ pjesmu o svom rodnom kraju
o mladosti mojoj saznati ćeš sve.
Vidjeti ćeš i kuću u sunčanom sjaju
ali neću te nikad odvesti do nje.