Ipak dođe sve na svoje, nisi ti sirota kriva sva´ko ´ko odraste k´o nas dvoje svoju bajku o svom dvorcu sniva.
Zalud ljubav, zalud srca luda, zalud voliš i zalud si voljen kad u praznom džepu tražiš čuda lijepa moja, rođena za bolje.
Eto ti sad njega, to si htjela ako možeš poslije svega sanjat´ san kraj tuđeg tijela.
Eto ti sad njega, nek´ ti bude čemu plač, kad imaš svega, ne stidi se, sve je to za ljude.
Glumiš sretnu ženu, al´ ne vrijedi pogled skrivaš kao da si gola sjajni biser u tvom oku blijedi najljepša, a nesretna do bola.
Eto ti sad njega, to si htjela ako možeš poslije svega sanjat´ san kraj tuđeg tijela.
Eto ti sad njega, nek´ ti bude čemu plač, kad imaš svega, ne stidi se, sve je to za ljude.
Ipak dođe sve na svoje, nisi ti sirota kriva svako ´ko odraste k´o nas dvoje, ipak ljubav svog života sniva.
|