Nikad nisi mi rekla da mene si se odrekla ni kojim znakom, niti pogledom, ni dahom da sam nekad ti značio bar tren.
Tvoj kad sam bio jedan san tad sam snio sne za nas danas kad odlaziš nećeš da izustiš riječ.
Meni hvala nijedno što sada ćutim, tiho šapčem nijemo patim, bol da skratim.
Meni hvala nijedno sanjam prošlost, a sat stao uklet usud po meni pao.
Meni hvala nijedno kad već ideš, već je vrijeme duši mojoj smrtno breme meni hvala nijedno.
Meni hvala nijedno za gorko vreme ako svane a bez tebe i bez mene.
Meni hvala nijedno ni jedna riječ ni koji osmeh pohvala jedna, pa ni podstrek ja te volim nijedno.
Ruku nisi mi dala plašila se da bi pala da l' da se smijem, il' da plačem ili boli me još jače što bi sada marila.
Nemam nedoumice šapni mi bar, kaži u lice danas kad odlaziš nećeš da izuštiš riječ.
|