Tlo pod njenim nogama

Sve suze i stid moje su oči izdržale do sad.
Ali najdeblji zid kap vode prolije kad-tad.

Kao knjiga na jednome listu,
moja je sudbina prazan dlan
u svim drugima tražim istu
kako umijem i znam,
a to je premalo za sreću, Bože,
zauvijek sam njen i na koljenima neću
drugoj da se radujem.

Jer to je premalo za sreću,
samo korak bliže dna
- tko me tjerao da ljubim tlo po njenim nogama?

Na pijesku bi sam vukao kamen,
zaboravljao glad
i žedan bi tad gutao plamen,
a pogledaj me sad!

Bez tebe sam ništa,
tek lice u gomili, isti kao svi
- napola čovjek, bez ljubavi.