Tuga ima oči plave, plave kao more jadransko. Usne kao trešnje zrele, noge vitke kao jele. Noge vitke od mene je odnijele.
Tuga ima kose zlatne, zlatne kao žito slavonsko. Ruke tople kao plamen, srce hladno kao kamen. Hladan kamen na me naslonjen.
Ima noći sjajnog mjeseca čujem odjek njenih koraka. Zastanu pred mojim vratima sve pomislim da se vratila.
Ima noći budan sanjam ja da me ljubi dira prstima. Uzalud joj ime dozivam, Bože, šta se sa mnom događa.
Tuga ima ime njeno, njeno ime kao zakletva. Srećom sam je svojom zvao u nju sam se zaklinjao. Zaklinjao i bez nje ostao.
Ima noći sjajnog mjeseca čujem odjek njenih koraka. Zastanu pred mojim vratima sve pomislim da se vratila.
Ima noći budan sanjam ja da me ljubi dira prstima. Uzalud joj ime dozivam, Bože, šta se sa mnom događa.
|